U više navrata mi je, tijekom posljednjih godina, u svakodnevnoj žurbi ulicama zagrebačkog centra, pogled zapeo na starim, pomalo derutnim oglasnim ormarićima kultne kinodvorane Hrvatske kinoteke. Iako je „Kinoteka“ zatvorena još 2005. godine u standardno nesretnom raspletu jedne tipično tranzicijske priče, njeni ormarići – na sedam lokacija u centru – nisu ispražnjeni. Tek sam se prošle godine, vjerojatno zahvaljujući nekoj propuštenoj sedamnaestici, zaustavio ispred jednog od njih u Zvonimirovoj ulici. Umjesto filmskog programa pronašao sam Zidne novine. U formi kolažiranog readymadea provele su me od povijesne faktografije urbanističkog razvoja Zvonimirove ulice i naracije o ideološkoj manipulaciji imenom Trga žrtava fašizma, preko žalbi tamošnjih stanara na zamrli društveni život ulice, pa do aktualne problematike parkirnog kapaciteta grada . U gornjem desnom uglu pisalo je: Bilježenje grada – bilježenje vremena, a u lijevom bio je znak Bacača sjenki. Zidne novine naznačuju scenu jednoga šireg, urbanog teatra sjećanja – platforme višegodišnjega interdisciplinarnog istraživanja javnoga gradskog prostora i urbane kulturne memorije.